Legalizacija kriminala

Pravni sistem je u ovom trenutku oslonjen na institut legalnosti kojeg se često poistovjećuje sa pojmom zakonitosti. Ipak, to su dvije različite stvari. Zakonito je ono što poštuje kompletnu hijerarhiju vladavine prava, pa samim time takvih zakona ima jako mali broj.

U legalnom sistemu postoje ucjene, prisile, kriminal, prevare, jer pravilnici legalnog sistema, koristeći se paragrafima, člancima i pravilnicima, to dopuštaju. Zato se često i može čuti “visoke dužnosnike“ da govore kako mnogi „zakoni“ i nisu baš najpravedniji, ali zakon se mora poštovati ….. U legalnom sistemu, stoga, kriminal može biti legalan, što je potpuno “normalna” pojava, ali naravno ne može biti zakonit, ikada. Najbolji primjer legalnog kriminala je bankarski sektor u kojem bankari prevarom kradu tuđu energiju, imovinu i živote u zamjenu za šarene papiriće ili elektronske bitove nula i jedinica.

Sa druge strane, recimo npr. uzgajanje konoplje je zakonito, ali nije legalno. Kada se priča o dekriminalizaciji marihuane, koriste se krive riječi. Ona ne može biti dekriminalizirana, jer ona ikada nije iti bila kriminal. Ovo sve je pod pretpostavkom da riječ kriminal označava nešto loše, nezakonito, nešto čime se drugim ljudima nanosi šteta. Sistem legalnosti je sistem koji sa istinom i pravdom nema veze već samo sa fikcijom, ugovorima i poslovnim odnosima. To je sistem ugovora i pristanaka i kojem mi slobodom volje (čitaj neznanjem, nesviješću), pristajemo biti robovi. Takvom logikom legalni sistem bi se mogao nazvati zakonitim, jer nikada ičija slobodna volja nije bila prekršena i svi su upoznati sa stvarnim stanjem stvari. I to može biti istina, sve dok se u jednom momentu netko ne sjeti raskinuti te, tzv. ugovore. Tad postaje potpuno jasno što je zakonito, a što legalno.