Uporaba sotonističkih principa ne-života

Čovjek je biće koje obitava na zemlji. On je živ, ima svijest o sebi, diše, inteligentan je, može ga se vidjeti, čuti, dotaknuti, okusiti, pomirisati, ali i osjetiti. Čovjek je usko povezan sa drugim Živim Bićem koje nazivamo Zemlja. Osim Čovjeka i Zemlje ima i drugih živih bića u ovom realitetu koje nazivamo biljke i životinje. Zajedničko svima njima jest da su živi, stvarni i kroz njihove vene teče Život, životna sila. Različitih su oblika i izraza života i svijesti, ali stvoriteljeva (izvan religioznih konotacija) iskra života tinja u njima svima. Jednom riječju taj skup jest postojanje. Jer, ako je Stvoritelj sve što Jest, Život, i nalazi se u svemu živom, tada On jedini postoji – On jest Postojanje. Nema postojanja van Njega niti bez njega, što god ili tko god On Jest.

Stoga sve što je živo, ima svijest, duh – postoji. Stoga svaki oblik koji posjeduje energiju života jest od stvoritelja. Čovjek je u Postojanju najviši izraz Svijesti, jer je njegov potencijal za razliku od biljaka i životinja, mnogo veći, rekao bih neograničen.

Stvoritelj realnosti u kojoj živimo udahnuo je Život svemu što postoji i Njegova je izvornog porijekla. Sve ostalo nije od istog izvora; jer ne sadrži princip života, svijesti i energije, te bi ga na dualističko-relativističkim principima suprotnosti Stvoritelju mogli nazvati sotonskim (što nije potpuno točno, ali za ovaj slučaj nije bitno). Sotonizam je princip koji u stvarnosti ne postoji, a manifestira se kao vjera ili misaoni koncept bez svoje vlastite energije, već je parazitske naravi. Nadalje, sotonski „princip“ je princip ne-života, smrti, devijantne svijesti okrenute iznutra prema vani. Taj princip koji u biti nije princip, već odsustvo stvoriteljeva principa, postavljen je na temelju štovanja, strahopoštovanja, poslušnosti, pokornosti. Sotonska svijest traži da joj se podredite, da je štujete, molite, obožavate i prinosite joj žrtve. Ona odbija Čovjeka priznati slobodnim Bićem koje je samodostatno i ima svoju volju. Obzirom da takav svijet ne postoji on se može manifestirati u realitetu samo kroz simbole (razne znakove, logoe, slova, riječi, imena). Tako i Republika Hrvatska ne postoji već samo kao zastava, grb, himna, ili karta administrativnih (ne prirodnih) granica. Štovanjem i klanjanjem tim simbolima ili ako prinosite žrtve istima 100% ste sotonist. Stvoritelj je nebrojeno puta iskazao da se ne klanjamo ikome i ičemu osim Njemu. Nikakvim ikonama, slikama, kipovima, grbu ili zastavi. Klanjamo se Njemu, Životu, životnom principu koji nas održava i podržava u Postojanju na Zemlji. Ako to i ne radimo Stvoritelj nas neće kazniti, jer kažnjavanje ili osuda nije dio životnog principa.

S druge strane Pravni svijet je prepun sankcija čisto sotonističke prirode koji izravno i jasno kaže: “Ili mi se pokloni, pokori ili…!” Država (naravno ne kaže, jer ne postoji, već njeni tzv. predstavnici) kažu: “Tko ne plati porez, ide u zatvor. Tko se ne pokloni simbolu države, smatra se izdajnikom te stoga ide u zatvor.” Klanjanje nepostojećim entitetima simboličkog karaktera koji postoje u obliku slike, kipa, lika, idola naziva se idolopoklonstvo i najprepoznatljiviji je oblik sotonizma. Vjerovanje u državu, pravni sistem, njegovo štovanje je mentalni odmak Čovjeka od Stvoritelja u smjeru devijacije i degradacije svijesti  i životnog principa, čije se nevjerojatne posljedice danas manifestiraju u obliku izopačenog egocentričnog uma spremnog na sve oblike strave, s ciljem utaživanja gladi za moći, slavom, bogatstvom, energetskim resursima. Danas je to tako jasno vidljivo u svijetu, u kojem je rivalstvo, suparništvo, natjecateljstvo postalo „normalno“…i samo sebi svrha.