Prisila prava i dužnosti

Što je pravo i da li to postoji, filozofsko je pitanje koje daleko nadilazi pitanje i opseg djelovanja pravnog sistema. Ljudi koji djeluju kroz institucije pravnog sistema teško da se ikad zapitaju što su to prava o kojima oni pričaju i može li biće nižeg karaktera, što država jest, davati ikakva prava ili biti tranzitna stanica u prijenosu istih.

Posljedično ovakvom razumijevanju država ne može ikada garantirati ikakva prava čovjeku jer ona nije Bog, već posljednja rupa u svirali kreacije. Prava o kojem se toliko mnogo priča su privilegije, jer one po svojoj definiciji mogu biti date, posljedično tome i oduzete. Pravo je u biti nešto potpuno drugo.

Privilegije po sistemu trgovine podrazumijevaju i dužnosti. Stoga pravilan naziv sistema nije pravni, već priveligijsko-dužnički. To je postav robovlasničkog karaktera jer ti „država daje ili oduzima” privilegije po svojem hiru i nahođenju odbacujući Univerzalne zakone slobode i Zlatna zakonska pravila. Svo ovo navedeno vrijedi i za dužnosti. Čovjek nije dužan ikome išta, niti se je rodio u dugu. To je sve jedna velika psihološko-mentalna prevara, nametnuti psihološki obrazac po kojem najinteligentniji i najbožanstveniji oblik Života na Zemlji, što Čovjek Jest, prosipa svoje vrijeme u neprestanom plaćanju vlastitog postojanja. Kome?!?. Crna magija.