Sistem kao urok na energetskom tijelu

Pravnom magijom/degradacijom u svijesti, Čovjek pristupa državi upisom u matične knjige i u njoj postaje građanin, osoba koja kao takva stiče pravnu osobnost. Pravna osobnost nije božanska kreacija, Prirodi/Životu je potpuno nepoznat pojam, jer takva osobnost u Prirodi iti ne postoji. Pravni zakoni i jesu pisani za građane, kao submisivne društveno-državne elemente, koje se po istome tretiraju kao stvari…pravne stvari, stvari pravne prirode…od forme, oblika, ne od suštine, biti, bitka, tj. kao oni koji nemaju kontrolu nad svojim tijelom, dušom, vremenom, imovinom, novcem.

Kako je to moguće? Građanin po svojoj definiciji i jest vazal, ali se još i smatra mrtvim. Mrtav nema ikakva po Stvoritelju prava, jer ih se navodno odrekao prisegnuvši na vjernost kvazi-bogu – državi. A lijepo nam govori da nemamo druge bogove osim Njega. Ovakvo stanje stvari, koje se u mitologiji prikazuje kao svijet podzemlja i koji više nema dodira sa stvarnim svijetom (a što je i istina, jer država i sistem su potpuno fiktivni), može izbjegavati sve vrste običaja i ustanovljenih pravila, jer ova vrijede za Svijet Zemlje, Živih, nikako za svijet mrtvih, ovaj koji, zbog vladanja hoće vladati. Takav urok na ljudima i odricanja od Izvorišta svojeg, teško je sidro kojeg se treba riješiti da nas ne povuče na dno. Možda zapravo već i jesmo na dnu. Dnu znanja, svijesti, suosjećanja, ljubavi, smisla, snage, a sistem je odigrao gotovo ključnu ulogu u tom potezanju na dno. Kako god, riješiti ga se trebamo.