Neispunjavanje uloge države

Čovjek je Biće predodređeno za sretno i ispunjeno življenje, te ga stoga uvijek traži, jer takvo stanje svijesti i uma jedini je smisao postojanja Čovjeka kao živog i svjesnog Bića. Stanje ispunjenog bivanja i kako ga doseći zasada je nepoznanica i nema uhodanih puteva i shema kako takav smisao realizirati. Postojalo je mnogo pokušaja u daljnjoj i bližoj prošlosti da Čovjek kroz razne društvene organizacije i asocijacije institucionalizira sreću u jednoj kolektivnoj utopiji. Takvi pokušaji nisu urodili plodom. Kraljevine, carstva, kneževine i današnje „moderne“ nacionalne države jedna su za drugom promašili svoj smisao osiguravanja pozitivnih okolnosti kojima bi Čovjeku bio olakšan put do ostvarivanja Sebe i pronalaženja ispunjenja. Štoviše, sadašnja saznanja upućuju da su upravo takve tvorevine bile i još uvijek su, u svojoj naravi ogromna prepreka u toj potrazi, jer su uvelike ograničavaju svijest, mentalne kapacitete, pa čak i fizički razvoj i kretanje individualne duše, te su prijetili smrću, zatvarali ili usmrćivali one koji se ne pokoravaju ograničenju društvene norme. I to čine još uvijek.

Sadašnje nacionalne tvorevine i države čiji isključivi smisao jest pružanje logističke potpore i servisiranje čovjeka, u potpunosti su promašile svoju ulogu.

Zdrav čovjek koji ne zavarava iti sebe i druge zna kad je ljubavi kraj i kad se treba razvesti; ma koliko ljubav nekada bila vatrena, sada je više nema. „Država” se otuđila od čovjeka, onoga koji je njezin kamen temeljac i smisao postojanja.