Istina kao temelj

Istina je jednostavna i laka za razumjeti. Nije potrebna nikakva škola ili dodatna edukacija da bi
se razumjelo ono što je samo evidentno. Ako se počelo bilo čega želi nasloniti na istinu i biti u istini
ne smije postojati nikakve premisa ili aksiom zasnovan na nedokazivoj pretpostavci ili dogmi koja
je nerazumljiva, ali se uzima kao takva. Stoga istina mora biti jednostavna, razumna, logična, i
nadasve neuvjetovana ičim pogotovo određenim tumačenjem, garancijom, jamstvom. Istina je
svjetlo u mraku koje nije prikopčano na nijedan energetski izvor već svojom vlastitom snagom
vječno svijetli i nikada se ugasiti neće. Istina je samodostatna i ne ovisi o tome da li je razumijemo
ili vjerujemo u nju. Ona je ono što jest i nikada ne može biti ništa drugo.
Istina je temelj i počelo jer ona ne može biti oslonjena na ništa. Istina je temelj i ništa nije temelj
istini. Istina nije dio dualnog svijeta, perspektive, subjektivizma, pozicije. Ona ne ovisi o onome
tko je gleda niti o poziciji iz koje je netko gleda.
Istina se može vidjeti samo iz svih pozicija simultano, a to je samo jedna pozicija, pozicija koja
sadrži sve ostale pozicije, univerzalna, svevideća, bezvremena, bezprostorna pozicija. To je
pozicija duha, duše, stvoritelja svega vidljivog i nevidljivog.
Ova konvencija i proizvod ove konvencije će se truditi da poštuje gornje postulate i sve postavi na
istini u skladu sa svojim razumijevanjem. Stoga je postulati ove konvencije i smisla i cilja iste biti
jednostavni za razumjeti i objasniti. Nikakve definicije ili dodatna ekspertna znanja neće biti
potrebna za razumijevanje i djelovanje unutar ovog društva. Ako netko i ima dodatna znanja on
trebaju služiti kao potvrda istinitog temelja, a nikako da oni budu temelj na kojeg se naslanja
istina. Ne može nešto biti istina jer je netko rekao, napisao, potvrdio da je to istina. Ne može nešto
biti istina jer se riječ koja je opisuje tumači na istinit način. Ne može nešto biti istina samo iz
razloga jer većina vjeruje u to. Ne može nešto biti istina, jer nam se tako olakšava put k „slobodi“.
Ako postoji uvjet ne postoji istina. Ako postoji ovlašteni tumač istine ne postoji istina. Ako postoji
procedura za spoznaju istine, ne postoji istina. Ako postoji ideja o istini, nema istine.
Stoga ovo druženje i temelj konvencije će biti duboko izravan. Ne želimo više raditi kompromise
jer je tako lakše, pa ćemo se pretvarati da je nešto istina iako svi vide da nije. Nećemo pristati na
uvjetovanu istinu i slobodu, jer je pitanje vremena kad će se to pretvoriti u neslobodu. Nećemo
pristati da postoji ikakav jamac na istinu i slobodu.
Hoćemo konačno graditi slobodno društvo u istini i na istini jer je došlo vrijeme za to.
Stoga društvo koje gradimo nećemo zasnovati na:

  • Dokumentima samoprozvanog autoriteta
  • Pravilu ikakvog sistema
  • Tumačenju samoprozvanih tumača
  • Svetim ili nekim drugim knjigama
  • Pravnim ili religioznim doktrinama
  • Definicijama značenja određenih riječi i jeziku generalno
  • Pisanim zakonima bilo koje vrste
  • Običajnim pravilima
  • Priznanju institucija, jer priznanje ne tražimo

Tako zapravo istinu treba doživljavati kao određeno stanje svijesti u kojem je jedan u zajedništvu
sa svime, a ne odvojen. Iz takvog stanja svijesti svako djelovanje i odgovor je istina. To je nešto što
se ne može empirijski dokazati, jer bi tako ispalo da je istina matematički produkt, ali se sasvim
sigurno može osjetiti, što i sam potvrđujem.
Istina ne postoji u svijetu, jer je svijet subjektivni pogled određenog uvjetovanog uma koji kao i
izreka kaže „živi u svojem svijetu.“ Stoga živjeti u ovom svijetu, ali ne biti od ovog svijeta
preporučeni je cilj koji želimo doseći kako u duhovnom tako i u formalno – pravnom smislu.