Prva konvencija živog čovjeka

Rječnik prava (1889) definira pojam Prirodni zakon koristeći točno ove riječi: “Pravilo ljudskog djelovanja koje je Stvoritelj propisao i koje se može otkriti svjetlom razuma”. Drugim riječima, Prirodni zakon je Zakon Vrhovnog Stvoritelja i može biti poznat po svjetlu razuma. Zbog toga ne morate ići u školu da biste znali Prirodni zakon. Tako tome i dokument, iako u sebi sadrži elemente pravne znanosti, može biti razumljiv i ljudima koji nisu obučeni u pravu, a i pisan je takvim načinom i u namjeri da bude jasan.

Kreiran je u svrhu ostvarivanja slobode čovjeka koristeći jasne i neoborive izraze svoje vlastite volje. On sadržava misli i ideje zasnovane na osnovnim principima razuma, istine, pravde, dobre volje, u dobroj vjeri bez predrasuda, zadržavajući sva svoja neotuđiva prava, a pritom se ne zadirući u ičija. Čovjek kao prirodno Biće ima volju danu od Stvoritelja, kao njegov najpotentniji i najcjelovitiji izraz. Jednako tako Čovjek kao najinteligentnije biće na Zemlji nositelj je svakog sistema i njegov kreator, čime ima neotuđivo pravo na superiorni položaj u bilo kakvoj svjetovnoj strukturi.

U ovom dokumentu Čovjek to svoje pravo potvrđuje, te raskida sve ugovore koje je moguće ikada sklopio sa institucijama kojih se ovo tiče, a koje su ga dovele u podređenu, neprirodnu njegovi bitku, poziciju.

Ovim dokumentom razdružuje se Čovjek od istih gore spomenutih institucija, navodeći detaljno i jasno razloge tog djelovanje. Sva prava koja je ijedan institut ili neki drugi pravni entitet ikada imao niti su prirođena, niti su prirodna, već su posredno dobivena od Čovjeka, te je razumno zaključiti da je Čovjek izvor svih prava unutar ijednog pravnog sistema, te da On, kao jedini nositelj istih, ima pravo i povući ih, bez ikakvih konzekvenci, u bilo kojem trenutku, a što je i temeljna namjera ovog dokumenta i konvencije

Konvencija se održava u Omišlju na otoku Krku od 6-8 4. 2018.

Prijave OVDJE